Bratstvo Popivoda i Ljesev Stup

Prezime

O PREZIMENU POPIVODA, onom ranijem i ovom sadašnjem, bogato je predanje, a postoje i originalne matične knjige rođenih i umrlih za duži period, pa se iz njih može ustanoviti do kada je staro prezime zvanićno bilo u upotrebi.Popivode su se ranije prezivali Rabarevići. Ne zna seod kada, ali se zna da su to prezime nisili sve di prvih godina ovoga vijeka. Uvidom u matične knjige bjeličke parohije, koje su vođene od 1867. do 1871. i od 1882. godine pa dalje, ustanovljeno je da su svi članovi ove porodice upisivani kao Rabarevići, i sve do kraja 1906. godine36 Od 1882. do kraja 1906. godine knjige je uglavnom vodio pop Stanko Vukotić, is Prediša, i za sve to vrijeme nijednomnije upisano prezime Popivoda. Poslije njegove smrti (8. januara 1907. godine),37 knjige su nastavili voditi drugi sveštenici, i od prvog dana nijednom više nijesu upisali prezime Rabarević, već samo Popivoda. Tako je već 28.  februara 1907. godine (samo 50 dana od promjene svještenika), u matičnu knjigu umrlih upisana smrt Luke Pavlova Popivode.38 Dakle tako reći u jednom danu, promjenom svještenika koji je vodio knjigu, potpuno prestaje upisivanje prezimena Rabarević. O tome zašto je baš tada, i odjednom došlo do te promjene, stariji kažu: Rabarevići su nosili nadimak “Popivoda” još od prve polovine 18. vijeka, a prvi ga je dobio jedan unuk Vuka Lješevostupca, rodonačelnika bratstva Rabarević (Popivoda). Po tome su kasnije čak i Vuka Lješevostupca nazivali Vuk Popivoda. Međutim, zvanično prezime Rabarević zadržalo se sve do kraja 19. vijeka. U to vrijeme uslijedila je naredba ondašnjih vlasti da se bratstva koja imaju dvojna prezimena, a kakvih je bilo još, moraju opredijeliti za jedno od njih. Opredijelili su se za prezime Popivoda, želeći da na taj način naglase svoje porijeklo od Vuka Lješevostupca – Popivode, kojega su, kako smo već rekli uobičavali tako nazivati. Međutim, pop Stanko, nije to uvažio, smatrajući novo prezime nezvaničnim, pa ih je i dalje uporno vodio kao Rabareviće. Ali, od dana kad je on prestao da vodi knjige (1907), prestaje i da se upisuje prezime Rabarević, što znači da je ono od ranije bilo napušteno – nešto prije 1900. godine. Međutim, ako želimo da se držimo zvaničnih dokumenata, a za to su najmjerodavnije matične knjige, onda se 1907. godina mora uzeti kao početna godina u kojoj se i administrativno potvrđuje zvanični prelazak na upotrebu pterzimena Popivoda. Izvjesnu nejasnoću mogao bi da unese podatak da su u štampanim spiskovima poginulih ratnika u ratovima sa Turskom 1875-1880. godine trojica Rabarevića upisani prezimenom Popivoda, što bi moglo da se tumači da su novo prezime bili dobili prije nego su poginuli, to jest prije 1875. godine. Međutim, u Arhivu Crne Gore na Cetinju, đe se ovi spiskovi čuvaju, rekli su nam da su ovi spiskovi štampani mnogo godina kasnije, na osnovu rukom vođenih originala kojih danas nema, a to znači da su prvo morali biti upisani kao Rabarevići, a kasnije, prilikom preštampavanja spiskova, kada je staro prezime već bilo napušteno, upisani pod novim prezimenom – Popivoda. Iz pomenutih matičnih knjiga utvrđeno je da je posljednji upis rođenja pod prezimenom Rabarević zabilježen 27. januara 1907.39  prvi upis pod prezimenom Popivoda – 1. decembra 1907.40 godine (između dva datuma nije bilo nijednog rođenja). Od tada niđe više u dokumentima ne nalazimo prezime Rabarević.O prezimenu Popivoda pisao je i Marko Vujačić, navodeći bez pozivanja na izvor podataka, da su se Popivode i Kuzmani ranije zvali Raslapčevići, što je trebalo da znači da su potomci Vuka Raslapčevića, čuvenog junaka i ličnosti “Gorskog vijenca” Prema navodima Vujačića, Vuk je imao sina Sima, koji je prvi dobio prezime Popivoda.41 Međutim, Popivoda se nikada nijesu zvali Raslapčevići, pa ni Vuk Raslapčević, za kojega kažu da je porijeklom od loze Popivoda, nije to prezime ponio iz Lješeva Stupa, već ga je stekao u Riječkoj Nahiji, đe se kao maloljetan nastanio. Vuk Raslapčević nije stvarao potomstvo u Lješevom Stupu, pa nije ni mogao imati sina Sima. Zna se da je Simo bio sin Radulov, i drugačije o tome ne može biti govora, a nadimak Popivoda možda je prvi i dobio Simo, unuk Vuka Lješevostupca, jer i predanje kaže da su Popivodom prvo nazvali Vukovog unuka. Prema tome, navode Marka Vujačića o prezimenu Raslapčević i potomstvu Vuka Raslapčevića ne treba uzimati ozbiljno jer su pogrešni i kontradiktorni.Nije poznato kako su seRabarevići prije toga zvali ali se zna da su to prezime dobili odavno, i još se prepričava predanje kako su ga stekli. Čuvajući stoku, neki stari predak Rabarevića ubije jednim kuršumom dva “hajduka” koji su pokušali da mu otmu stoku. To je bio izuzetan događaj i veliki lični podvig. Kako je prije toga neki Rabar takođe jednim kuršumom ubio dva Turčina, o tome se pričalo kao o primjeru velikog junaštva i vještine. Tada se u Lješevom Stupu reklo: “Evo i mi imamo jednoga Rabara” – i po tome ih nazvaše Rabarevićima.O tome kako su Popivode dobili taj nadimak, koji im je kasnije postao  prezime, postoji predanje koje i danas živi. Prilikom četovanja po Hercegovini, u prvoj polovini 18. vijeka, jedna mala četa bjeličkih boraca zapadne u veliku nevolju – ostanu bez vode za piće. Žeđ se pojačavala do očajanja, a nije bilo izgleda da se do vode dođe. U to jedan od izvidnika nađe neku kamenicu i u njoj nešto vode. Pošto se napije, obavijesti družinu da je ostalo još toliko vode koliko se jedan može napiti. Kako ne mogahu na preavedan način odrediti tog srećnika, dogovore se da se zatrče, jer tada se sve moralo zaslužiti, pa ko prvi stigne  – neka se napije. Što rekoše to učiniše, i prvi stiže unuk Vuka Lješevostupca, koji se u toj družini nalazio. Tada dobi nadimak “Popivoda“, a po njemu kasnije i svi njegovi bratstvenici, koji su taj nadimak nosili više od 150 godina, da bi ga kasnije prihvatili kao svoje prezime – oko 1900. godine.

  1. U nastavku knjige rođenih i umrlih 1867-1871. u istoj svesci, koja se čuva kod popa Boška Radusinovića, upisani su i umrli u Bjelicama od 1907-1927. Ova knjiga nije prepisana poslije 1945. godine viđi napomenu 35. Knjige se od 1882. do 1945. originali čuvaju se u Mitropoliji crnogorskoprimorskoj na Cetinju. One su prepisane poslije 1945, kod Mjesne kancelarije Čevo, ali ih prepisivači nijesu dosljedno prepisali, već su sva lica pod imenom Rabarević upisali kao Popivoda, smatrajući da time stvar pojednostavljuju. Zbog toga je bio neophodan uvid u originale.
  2. Upis smrti popa Stanka nalazi se u matičnoj knjizi umrlih 1907-1927. viđi napomenu 36, str.25-1. Datumi u ovom odjeljku su po starom kalendaru.
  3. Viđi mat. knjigu umrlih 1907-1927. (viđi napomenu 36) str.26/6.
  4. Viđi originalnu matičnu knjigu rođenih 1902-1913, str.18/1.
  5. Viđi originalnu matičnu knjigu rođenih 1902-1914, str.32/20,prvi je upisan Nikola Filipov. Ove knjige nijesu uvijek vođene u jednoj svesci, čak ni za isti period, što je zavisilo od prakse pojedinih svještenika koji su se dosta često mijenjali.Tako se, na primjer, upisi za jednu istu godinu mogu naći u dvjema sveskama.
  6. Marko Vujačić, Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, knj. III, Beograd 1953, str. 281-284.
hr Crnogorski
hr Crnogorskien Englishde Deutschit Italianoru Русский